Porcelan kao zanat i inspiracija
Porcelan, mešavina kaolina, feldspata i kvarca, jedan je od najpoetičnijih medijuma u keramici. Svojom svedenom belinom, visokom izdržljivošću i plastikom omogućava zanatlijama i umetnicima da izvedu najfinije forme i izraze najtananije emocije. Za razliku od kamenine, koja je robustna, direktna i prizemna, porcelan je metafizičan, stoga sasvim pogodan za radnu meditaciju.
Poetika porcelana
Kada sam prvi put uzela u ruke Porcelan Radivoja Šatjinca, inače mog sugrađanina, dogodilo se istinsko, instantno prepoznavanje. Ne u samim rečima, već između njih, u pokotinama. Naime, ovaj neobičan poetsko-prozni roman, ispisan je fragmentarno, kao osvrt, jednako težak za razumevanje kao život sam, i jednako lak za življenje. Za mene se posebno zalepila jedna rečenica, o kojoj sam mnogo puta razmišljala i koja mi postala neka vrsta mantre, i tagline-a ovog brenda i uopšte mog dodira s porcelanom. Vučem je sa sobom u notesima, kačim je po zidovima, valjda iz straha da je ne zaboravim, kao da se jednom spoznata istina uopšte može zaboraviti.
Sreća. Слобода.
Budući da ovaj lokalno-geografski prostor u kojem obitavam, a zove se Banat, doživljam kao prostor-vreme vakuum, u kojem se blizina i daljina prepliću, baš kao i ono pre sa onim posle, nije ni čudo što je moj odnos prema porcelanu metafizičan, da ne kažem transcedentan. Mnogo je stvari koje me čine srećnom, generalno se osećam kao slobodno ljudsko biće, ali sreća i sloboda unutar studija, Šupe, imaju jednu sasvim drugu prirodu. I jednom doživljene ostaju zauvek tu, baš kao i neki prizori horizonta u kasni letnji smiraj, i pogled s visine od čak 5, 6 metara Žutog brega. Ta sreća koja se krije u otkrivanju nebrojenih mogućnosti obrade porcelana, nalik je onoj detinjoj, pra- i pred-istorijskoj, sreći koju tek naslućujemo u obrisima i povremenim momentima lucidnosti i kreativnog izražaja. A sloboda, sloboda je topla voda, što bi reko Šaran.
Porcelan između umetnosti i zanata
Rekla bih da je moje bavljenje porcelanom negde između umetnosti i zanata. Svi moji radovi imaju dublji smisao, koji nije nametnut spolja, već izvire iz onoga što ja jesam i onoga što jeste i porcelan. Uz to rekla bih da to jesu zanatski proizvodi i da je za uspešno bavljenje porcelanom neophodno poznavanje tehnologije izrade porcelana. To je dugotrajan proces koji se sastoji iz nekoliko već spomenutih etapa: mešanjem praškastih mineralnih i silikatnih materija s vodom, pa u zavistnosti od tehnike obrade – ulivanje u kalupe, ili stanjivanje u ploče i oblikovanje na točku, kojima prethodi i dugotrajno mešenje. Ručno, dabome. Sušenje, šmirglanje, bojenje, pečenje, koje se opet sastoji iz nekih svojih faza. Dakle, porcelanom nije moguće baviti se bez poznavanja tehnoloških osnova. Umetnički izraz duboko oslonjen na zanat, a zanatsko umeće dozvoljava da se izrazimo u manjoj ili većoj meri.
